Ratni dnevnik Tarika Sarajlica je dar i bastina koju nam je mogao ostaviti samo covjek divovske snage, ljudima kakvog moze poroditi samo zemlja - zemlja Bosna. Baseskija je svoj Dnevnik sabirao u drugacijem protoku vremena, a ovdje imamo ispisanu zbilju nekoliko krvavih godina bosnjacke borbe i stradanja, radjanja naroda i drzave pod smrtnom prijetnjom potpunog unistenja. Svaki dan ove knjige, iz dana u dan, ispisan je nesmiljenom snagom golog fakta zbijenog u viseznacnom bljesku intenzivnog prozivljavanja kada se ne bira rijec i ne vaga misao, a cinjenica zurno otima od zaborava i skrto upisuje vlastiti sud i osjecaj.

Izuzetno dragocjen i u isti mah bolan i potresan dokument koji, kao slika bosanska i pouka bosanska, ostaje za trajno izucavanje, udzbenik i vrelo uputa u pragmi pogresnog koraka i pozeljnog ishoda koji tako cesto malo zavise od zelje, cina i namjere samoga aktera zbivanja, ali i dokument zivog i aktuelnog ako se cita i sazima u svjetlu opceg bosnjackog interesa svih sfera.

Ako za ratne Bosanske godine nikad, zapravo, ni ne znamo koliko su trajale, jer nam se cini da su munjiski zatrijestale ponad nasih glava i posle u trenu, cas da su trajale nekim cudnim nemjerljivim, gustim i u isti mah, rastegljivim vremenom koji si ne mjeri nikakvim sahatom, ovaj Dnevnik, sazimajuci oba ta osjecanja, cesto, samo u jednom svom pasusu, u samo jednom zabiljezenom danu nudi gradju za cijele knjige i upucuje nas da odgonetamo svaki podatak koji svaki put kazuje mnogo vise nego sto kazuje tako, na brzu ruku i u zurbi zapisan - zato sto kazuje o nama i zato sto mu prepoznajemo svaki korak i svaki skriveni uvir.

Bosnjackom narodu, Bosnjackoj istoriji i Bosnjackoj kulturi posrecilo se da dodje u posjed ovog djela koje je samo po sebi jedan podvig i mi cemo Ratni Dnevnik Gorazde 1992 - 1995. Tarika Sarajlica nositi sa sobom do svake nase sljedece pobjede i njegovi zapisi bi ce neumrli dio naseg sjecanja i nase sudbine. U isti mah, dok citate ovaj dnevnik, kao da vas odozdo, izmedju redova i sa ispisanih stranica ove knjige neprekidno gleda sam autor i vi, kao da cujete njegov glas i zvuk rijeci koje izgovara njegova dusa i vidite izraz njegova lica, jer je Dnevnik pisan potpuno iskreno i slobodno, tacno onako po naravi naseg covjeka Bosnjaka i borca koji je branio i odbranio svoju rodnu grudnu i narod svoje oaze slobode - Gorazde.

Cesto su to zestoke rijeci, zestoki izrazi, zestoki nedvosmisleni sudovi, grub vojnicki jezik, kao kad covjek razgovara sam sa sobom a zna da ga niko necuje, kad se povjerava samo sebi, ili sam sa sobom zustro raspravlja, pa ipak slika o svemu kazanom je jasna, dokumentovana i pregledna. Borceva biljeska, u ovom njegovom intimnom Dnevniku, u trenutku kada je biljezena, pod vatrom u stvarnom i prenesenom smislu rijeci, ma koliko u tom trenutku bili subjektivna sada, pred nasim ocima, ona je objektivna, viseznacna, viseslojna, uputna, poucna, ukazujuca, osim sto je, naravno, svaki put duboko potresna. Zar treba smetnuti s uma nasu pogubnu ljudsku mahanu - sveopsta zaboravnost?

Uvjeren sam da ce ovaj Dnevnik po svojim brojnim kvalitetima biti neiscrpno vrelo inspiracije za knjizevnike, naucnike, vojne strucnjake i mnoge citaoce koji ce citajuci ovaj Dnevnik, ponovo prozivjeti ono sto su vec prozivjeli, pa radilo se o ma kom djelu branjene Bosne i Hercegovine a ne samo Gorazda.